Anti-Idiot

Dobrodošli na moj blog

29.11.2018.

kLIKER

Ono što me malo zabaci u brigu je činjenica da ako napišem riječ kliker da će mnogi mladi ljudi otići na Google i proguglat tu riječ. Nije zajebancija, stvarno. Svom tehnološki naprednom bratu sam spomenuo riječ lastiš i lik me pogledao onako značajno i upitno istovremeno. Like, wtf are you talkin' about? New tech? New app?

Dvije generacije su trenutno u sukobu. Dvije radikalne sa kraja fronta i treća između, koja ne zna kako da se odluči na koju će stranu.

Kao što ja branim prošlost tako mnogi grle budućnost i u toj borbi smo uvijek u sukobu. Ja sam nekako u obje sfere podjednako razapet. Al i pored tog raspeća više naginjem ka prosperitetu nego prema tradiciji, pa mi ponekad bude puno smješna ideja o nacionalnosti, o porodici, o pripadanju nekoj grupi u kojoj gubiš sebe samog.

Gdje si ti, sam, kao persona?

I ponekad me stvarno zabole reakcije ljudi koji imaju ono što ja nemam i što nemaju ono što ja imam. A boli činjenica da ustvari ne žele da čuju šta ja imam, jer ono što oni imaju je tradicija a što ja imam je nepoznat prostor. (Za njih).

Sreća pa znam kako fino ućerat. A ućerujem profesionalno...






27.11.2018.

Forest of November

Pravo da ti kažem ne znam ni ja sam zašto sam ustao ovako rano a da ne moram letit na posao. Ili me neka tuga mori ili me neka moroća tuži i tjera da prestanem sanjat i sanjarit, pojma nemam. Ustao sam, otvorio oči, podigao zavjese i vidio snijeg kroz prozore pa me to podsjetilo na jedan februarski dan od prije dvije godine kad sam pisao post, u nekom drugom stanu kojeg sam zvao domom, svojom kućom.

Tako i krene stampedo sjećanja. Od obične sitnice. Od snijega, na primjer. I tako se otkucaju neka februarska slova koja se februarom čitaju i analiziraju da bi u nekom novembru u nekoj nepoznatoj vremenskoj distanci bila potpuni promašaj. Diablo čak.

Nije da ne razumijem. Shvatam. I sam, u pozadini svog bivstvovanja koje nosi ime prošlosti, imam priče kojima želim da dodijelim tačku i svršetak. Tri tačke ne volim i ne dijelim jer kraj je kraj a kraj je tačka. I tačka je nula koja se povukla u sebe, od sebe same!

Ne mogu izdržat a da u misli ne uvedem poredbu sebe tada i sebe sada. Koordinatni sistem mene ostaje prazan koliko god da se trudim da se uvučem u plus. Life is suffering. Dukkha. Razapeti Isus. Stoljeća patnje u Egiptu. Bol sa svih strana svijeta. Gulag. Golgota.

Postoji sreća u nesreći i isto tako postoji nesreća u sreći – nešto što mogu shvatiti samo stvarno sretni i stvarno nesretni ljudi. Svi ostali nemaju pojma o čemu pričam jer su trenutno u mikseru.

Pravo da ti kažem, mislim da ustvari i nisam sretan, prema svim danas dostupnim, modernim definicijama sreće. Više ličim na nulu koja se povukla u sebe i iz tog skučenog prostora posmatra svijet i ljude oko sebe i smješka se.

A kad se nađeš tako skučen, jedini trik koji pali je da svojim vlastitim definicijama sreće daš glas i oblik i orjentišeš se prema njima a ne prema oblicima tuđih definicija sretnog života.

Grub primjer moje vlastite sreće bila bi pijanka sa Akerfeldtom umjesto cjelonoćni seks sa Alessandrom Ambrosio.

Znači ne bih ni sekund razmišljao... Opeth.


 

 

24.11.2018.

AllDayIDreamAboutSex - ADIDAS

Kad udjes u godine, o kojima mladi imaju misljenje identicno kao o romanu Prohujalo s vihorom (neki ga prevode kao Zameo ih vjetar – nije ni cudo sto ljudi bjeze glavom bez obzira i citaju AutoSport ili Teen) kojeg nikad nece procitat i zasitit se sa te sisurine - moras se zapitat jednu stvar. Ustvari dvije-tri.

1.   Sta je petak?

2.   Sta je subota?

3.   Kako se pravi dobar burek?

Cak i On se naradio do petka, smrso dvije kile, ogladnio i ozednio, huda glava, toliko se smorio da je odlucio da u subotu odmori i party napravi.. Alkohol: pivo, vino, votka, od Grka nektara posudio dvije gajbe, znaci ludnica bila. Deset kila speka na stolu pored magareceg sira. Petak navecer eeee! Svi se toliko ponapijali da su par dana kasnije neminovno usli u dvije razlicite struje koje su imale, naravno, dva razlicita misljenja o prethodnim dogadjajima. Neki su se probudili u nedelju, neki su se probudili u ponedeljak.

Tako se i svijet nakon pijanke organizovao. Neki se kleli u subotu, neki se kleli u nedelju. I niko od njih nije sazvao zbor o kultivaciji bibera kao pobjedonosnog sastojka bureka.

Biber otiso svojim putem, radni ljudi svojim…

Kad udjes u te godine mozes zivot da dijelis na slobodne i neslobodne dane. Ne postoji ni petak ni subota. Ne postoje dani, postoji samo vrijeme medju cijim zagradama, sunjajuci se, provlacis svoje tijelo kroz tu tkaninu o kojoj fizicari imaju jebacke ideje i definicije. A vrijeme ko vrijeme – bezvremeno.

Ponekad pogledam na sat na ruci i ona sekundara se vrati sekund unazad. Znaci totalna prevara. Ili vrijeme vara mene, ili mene vara sat. Uglavnom neko me vara, pizda mu materina. A ne volim kad me zajebavaju cisto radi zajebancije.

Isto tako ne volim kad me neko pozove na burek a burek ko kita bude. Znaci: meso, luk, biber i sve to zalit kljucajucom vodom. Nemoj da ponavljam.

A petak i subota? Dva obicna dana! Cuo sam da u zapadnim drustvima ljudi idu na vecere i da imaju sex i ostalim danima.

Jebu se cesce al rjedje prave burek.

Los burek – dobar sex. I normalniji su. Znaci nije do ishrane.

 

 

16.08.2018.

Eeeee

Kinezi su vas preuzeli...

Mobitel mi na 607 stepeni ugrije procesor dok ne naletim na blog neke jadne duše
koja dušom piše...

Jeremy spoken.

Jes ocam'.. Progovorio lik i reko: jebote dan!
28.07.2018.

Palest grey to endless black

Jučer sam dobio nešto o čemu sam 15-tak godina sanjario i što sam isto toliko dugo zamišljao.

I zamisli sve te priče koje sam tkao sve te prošle godine kojih nije malo...

I nisam razočaran.

Naprotiv, zanimljivije je ispalo nego što sam zamišljao.

I imam milion misli trenutno u ovoj glavi svojoj i najsnažnija među njima je da naprosto šutim i da sve zadržim za sebe, jer ljude zaboli kurac ako si sretan i ako ti je dobro.

Ako pičiš nizbrdo uvijek su zainteresovani za tok događaja...

A dok pičiš uzbrdo šuti i uživaj jer si vjerovatno jedini koji uživa u toj putešestviji. I zastani da dobro osmotriš i udahneš zrak mjesta kojeg ćeš uslikat i objavit svijetu sa porukom 'evo me, tu sam!'.

Diši! Diši čovječe pa se možda i predomisliš i odlučiš moment samo za sebe sačuvat jer je samo tebi bitan.

Drugima sigurno nije.

01.07.2018.

NJiiiiiiii haaaaa

Ovogodišnje svjetsko prvenstvo u fudbalu posebno je interesantno ako sportske timove uporediš sa političkim strankama u BiH (uporedba se odnosi i na ostale ex-Yu države, naravno).

Mnogo mi je srcu drago jer nema Njemačke, Portugala, Italije i inih obalnih država koje su kroz istoriju bile prisutne na igrama i na terenima tuđih država osnivale svoje kolonije, ubijale, silovale, prisvajale.

Svjetsko prvenstvo je dokaz da se može igrati i sa drugim timovima a ne samo sa SDA, HDZ, SNSD, SDS, SDP-om.

Ako je Bakir Ronaldo, Milorad Messi i ono šupče odozdo s juga Matere nam Müller onda možemo slobodno zaključiti da se i bez njihovih njuški igrati može i 'uživati' u igri čak!!

Yees. Postoji život van smrti i van zelenih i crvenih i plavih.

PS: Nemoj izać na izbore! Izađi na ulicu!
25.06.2018.

Red Zone

Možda će nekoj budali ova konstatacija zvučati čudno i neprihvatljivo, ali došlo je vrijeme, taj period u ovom modernom dobu kad je dražesnije i puno kvalitetnije vrijeme koje provedeš među četiri vlastita zida, sa knjigama, kultnim filmovima i muzikom nego među zidovima tuđeg (rashabanog ili utegnutog) uterusa.

Pametnijim se čini sam sa sobom kontemplirati o četverokrilnoj kontemplaciji prozora u sazvježđu trokrilnih svjetova nego sa nekom od njih  pokrenuti temu o bilo čemu što nema veze sa površnošću, traču o onoj, frizuri od one i mjestu boravka njenog muža u ponedjeljak prošle sedmice. I naravno, šta je kuhala u četvrtak i kako je radila u ponedjeljak sa mnom u smjeni i kako je samo visila na fejsbuku dok sam ja lakirala nokte.

Sreća pa pravi jahači (čitaj: j.....) ne znaju šta je uterus i latinski jezik pa imaju jedinstvenu priliku održavati status quo.

Crvena ili plava pilula?

Crvena.

Ali na crvenom semaforu stani! To je već druga dimenzija koja ima veze sa komuniciranjem bez komunikacije... Perfektan život. Šutiš i razumiješ se sa drugima.


Anti Opeth



22.05.2018.

Hours of Wealth

Dva puta sam zaplakao u svom životu. Al ono pravo zaplak'o'ao'. Pustim ja suzu tu i tamo kad roštiljam sudžukice ili luk sitno sjeckam, ili mi neko nagazi na srce, ili na dušu nagazi, ili ne vrati knjigu koju volim (sve od Hessea), ili mi pošalje račun za neku glupost, ili me tjera da pravim termine za gluposti, ili ... al nije to to. Ono, ocam', samo dva puta.

Prvi put kad sam završio sa čitanjem Derviša i smrti i kad sam vidio/pročitao tu Ahmedovu preobrazbu iz jednoga u drugo (plako ko polugodište trećeg razreda srednje mašinske škole).

Drugi put kad mi je prijatelj poslao link za porno video u kojem mladi albino-curetak od 20tak godina igra šaha sa četiri obdarena crnca. Ona imala dvadesetak godina a njih, skupina, zajedno imala oko dva stoljeća.

Svi su uživali u partiji! Ono što je mene na plakanje nagnalo je to što se ona cijelo vrijeme smješkala dok je isprobavala poteze na šahovskoj ploči. Pijun tam, pijun vam. Šah mat. Krh. Kras. Bum. Whaaaaaaa...

No, dosta o plakanju. Samo plaky-osobe plaču.

Ova Renault Megane što se udade za MataHarija Princa crvenokoso-kovrdžave bradice, jadnika što ne uspješe neku mladu/mlađu zbarit (a nemre se izvuć na fazon da nije imao za taxija one noći kad je... hmmm hmmm)... Brate, vjenčanicu joj Givenchy šio noćima do 4-5 ujutro. Liku se dioptrija sjebala od igle, evo ga sad šalje mi mejlove kako da dođe do Klinike na Ilidži, hoće lik pojeftino da oke operiše. Kae da mu 1000 eura nije neka cijena, rado bi došo i kroz Dobrinju prošo i ostale sokake, sve pješke do Ilidže . Čak bi i 1500 platio i osoblju velike porcije ćevapa naručio. Plus dvolitrenjača Kole i salata za sve.

Neću da plačem, radije ću da buljim u plafon dok razmišljam o cijeni vjenčanice i tih 230.000 eura...



17.05.2018.

If you give this man a ride, sweet family will die!

Hipotetičko pitanje: u susretu sa beskičmenjakom pametnije je:

a) sebi iščupat kičmu, bacit je u jarak i svesti se na nivo beskičmenjaka i ko čojk uživat, ili

b) iščupat sebi kičmu i kičmom udarat beskičmenjaka po glavuči sve dok ne odvrne i kapke i papke. Pa možda i uživat?

 

Ako izaberemo a ostat će dva beskičmenjaka na dunjaluku. Ako izaberemo b ostat će samo jedan beskičmenjak na dunjaluku a to si TI. Pitanje bezveze a odgovor ubija u pojam, jel?

Dođe mi tako nekad, iz nepoznatog razloga naravno, da uradim nešto tako drastično pa ako i ne iznenadim ljude oko sebe onda da bar sebe iznenadim i kaem si eeeee fakat čojo, ludilooooo.

Moš ti njoj s naučne strane objašnjavat zašto muškarci imaju rutave noge i većinom rutave podlaktice (fazon kamenog doba, lovci, ekstremno niske temperature, dok su žene u pećinama odgajale potomstvo pa im i nisu toliko te dlake bile potrebne) al ne. A-a-a! Rutavi muškarci su smješni i odbojni. Neeee, ne samo rutavi, već i ovakvi poput mene koji imamo to nešto malo svile po extremitetima pa se malo ko dičimo time. Njoj bih bio super da sam gologuz. Ovakav kakav jesam nisam nizašta; otpad, rasulo, raspad sistema, nazovi to kako hoćeš.

Tokom debate timarim svoje dlaćice (ne dlačice, jer im tepam zbog fragilnosti i tog Silan efekta kojeg mi konstantno pružaju) i kontam kako bi bilo super-kool da joj opušak čvokom ubacim u facu i da friško obrijan gledam kako joj brkovi gore dok vrišti hilfe hilfe. Naravno da opušak čvoknem par metara od nas, u travu, da mravi imaju šta snifat i čudit se objektu koji je pao s neba i učinio da im Zemlja ostane u mjestu cijelih par sati. Pa, nismo u kamenom dobu, iako nas ima takvih, što se tiče dlakavosti i što se tiče razuma, naravno...


Sreća ba pa se možeš iskrast i izolovat od budala u bilo kakva četiri zida, u bilo kom vremenskom periodu, prdnut s lagodom i lavandinim okusom i mirisom (ako si još glavom u kamenom dobu, prdež uhvatiš u poluotvorenu šaku i brzinski je prineseš nosu) i lagano se po Jajcu počešat, razmišljat o stanovnicima Bugojna i bit sretan jer nisi uletio u tuzlansku debatu u kojoj se ljudi kolju za vratove oko toga da li se Palmolive šampon viče Palmoliv ili Palmolajv, jer u Tuzli su svi IN i svi znaju najbolje od najboljeg.

          Koga briga kako se viče, rečem ja ovako dlakav i otpadan. Bitno je da daje puno sapunice po dlakama prsnog koša! I po Jajcu. Možda i po Bugojnom. And whatever it's called, this fuckin' schampoo lives and will live forever and ever...

          Možda čak nadjebe Glavu i Ramena?







 


<< 11/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
4181

Powered by Blogger.ba